Ibrahim Halebi-rahimehullahu teala-je napisao na kraju njegove knjige Halebi-i kebir, "Ako neko odluči da pokloni svoju zemlju da se upotrijebi kao kabristan na njoj je dozvoljeno, ako ima prostora, sagraditi turbe sa nijjetom da se ukopa mevt (mrtvac). Kada nestane prostora ovo turbe će se porušiti i [na njegovom mjestu] će se ukopavati. Zato što je, ovo mjesto, dodjeljeno vakfu za kabrove (mezareve)." Kada bi gradnja turbeta bila širk, kada bi se turbe smatralo idolom bilo bi ga potrebno u svakom vremenu rušiti.
Prvi od Islamskih turbeta koja danas postoji na zemlji je Hudžre’i mu’attara gdje je Resulullah-sallallahu alejhi ve sellem-ukopan. Naš efendija Resulullah-sallallahu alejhi ve sellem-je preselio na ahiret u sobi koja je pripadala njegovoj dragoj ženi a našoj majci Ajši-radijallahu anha-prije podne, u ponedjeljak, dvanaestog Rebi’ul-evvela, jedanaeste godine po hidžri. On je u toj sobi ukopan u srijedu naveče. Hazret-i Ebu Bekr i hazret-i Omer-radijallahu teala anhuma-su ukopani u istoj sobi. Ni jedan Ashab nije bio protiv ovog. Iako negiranje Idžma’i ummet pogrešnim tumačenjem (te’vilom) sumnjivog dokaza (delila) ne izaziva kufr takvo nijekanje je bid'at.
Soba hazret-i Ajše-radijallahu anha-je tri metra visoka, malo je duža i šira od tri metra a napravljena je od ćerpiča. Soba je imala dvoja vrata. Jedna su bila na zapadnoj a druga na sjevernoj strani. Hazret-i Omer-radijallahu anh-je za vrijeme svoga hilafeta ogradio Hudžre-i se’adet niskim kamenim zidom. Abdullah bin Zubejr-radijallahu teala anhuma-je, za vrijeme njegovog hilafeta porušio ovaj zid i napravio novi, prelijep zid od crnog kamena i divno ga omalterisao. Ovaj zid nije na sebi imao krov. On je imao samo jedan ulaz (vrata) na sjevernoj strani. Kada je u četrdeset devetoj godini po hidžri hazret-i Hasen-radijallahu teala anh-preselio na ahiret, njegov brat hazret-i Husejn-radijallahu teala anh-je htio, po njegovom vasijjetu (oporuci), da dovede dženazu svog mlađeg brata do vrata Hudžre’i se’adet i da ga unese unutra i da unutra učini dovu i tevessul. Izvjesni ljudi su se usprotivili misleći da će on unutra biti i ukopan. Da bi spriječio bučno negodovanje on nije unutra unesen i ukopan je u kabristan Baki’. Da bi u buduće spriječili ovakve neugodnosti i da se ovo ne bi opet ponovilo vrata na sobi kao i ona na zidu su zazidana.
Kada je Velid, šesti Umejidski halifa, bio guverner (valija) Medine on je povećao zid oko sobe i pokrio ga malim kubbetom. Kada je postao halifa on je 88. [707.] naredio guverneru Medine Omeru bin Abdul’azizu, svom nasljedniku, da proširi Mesdžid-i šerif tako da je soba postala okružena drugim zidom. Ovaj zid je imao pet uglova (to jeste bio je pentagonalnog oblika) i bio je pokriven. [Molimo čitaoca da za detaljnije objašnjenje pročita knjigu Kıyamet ve Ahıret i petnaesti članak u knjizi Muslimana Nasıhat (Advice for the Muslim)!]
U vehhabijskoj knjizi Feth-ul-medžid piše na stotinu trideset trećoj i narednim stranicama, "Ko zanijjeti da s drvetom, kamenom, mezarom (kabrom) i sličnim stvarima dobije teberruk (bereket, blagoslov) postaje mušrik. Kabrovi su bili obožavani gradnjom kubbeta na njima. Ljudi iz doba džahilijjeta su obožavali salih osobe i statue (idole). Danas se ovo sve i još čak i prekomjerne stvari rade na mezarevima i turbetima. Nastojati da se dobije teberruk na kabrovima salih ljudi je slično obožavanju idola lata. [U doba džahilijjeta, vrijeme prije islama, lat je ime glavnog idola kojeg su arapi obožavali.] Ovi mušrici predpostavljaju da Evlije čuju i odgovaraju na njihove dove. Oni kažu da se približavaju mrtvacima zavjetujući (nezr) i davajući sadaku kabru. Ovo je sve veliki širk. Mušrik je i dalje mušrik čak iako on sebe naziva nečim drugim. Činjenje dove mrtvim sa poštovanjem i ljubavlju, klanje životinje, zavjetovanje i slični poslovi su sve širk bez obzira kako ih zvali. Današnji mušrici upotrebljavajući riječi kao što su ta’zim (poštovanje) i teberruk i kažu da je ono, što oni rade, dozvoljeno. Ova njihova predpostavka nije ispravna."
Mi smo već preveli odgovore alima islama na ovo neprijatno ismijavanje muslimana Ehl-i sunneta i napisali ih u našim mnogobrojnim knjigama. Ovdje ćemo navesti prijevod citata koji je uzet iz prvog poglavlja knjige Usul-ul-erbe’a fi terdid-il vehhabijje koji će opreznom čitaocu pokazati da vehhabije, ne samo da sebe varaju nego da će odvesti i muslimane u felaket (propast):
"Kur’an-i kerim, hadis-i šerif, izjave i djela Selef-i salihin i najvećeg broja alima dokumentuju da je džaiz (dozvoljeno) izraziti poštovanje (ta’zim) i prema nekome drugom, pored Allaha teala. Trideset drugi ajet sure Hadždž glasi, ‘Kada neko ukaže ta’zim (ju’azzim) Allahovim teala Še’airima, ovakvo ponašanje pokazuje takvu srca.’ Dakle, postalo nam je vadžib izraziti čast (poštovanje) Allahovim teala Še’airima. Riječ Še’air znači alameti (znaci) i nišani (indikacije, obilježja). Abdulhak-i Dehlevi-rahime Rabbuh-je rekao, ‘Še’air je množina od riječi Ša’ire. Riječ Ša’ire znači alamet (znak). Sve što nas podsječa na Allaha teala su Allahovi teala Še’airi.’ Sto pedeset osmi ajet sure Bekara kaže, ‘Safa i Merva su među Allahovim teala Še’airima.’ Kako se iz ovog ajet-i kerima razumije, brežuljci koji se zovu Safa i Merva nisu jedini Še’airi. Osim njih takođe postoje i drugi Še’airi. Isto tako se ne mogu nazivati Še’airima samo mjesta kao što su Arafat, Muzdelife i Mina. Šah Velijjullah-i Dehlevi piše na šezdeset devetoj stranici svoje knjige Hudždžetullah-il-baliga, ‘Allahovi teala najveći Še’airi su Kur’an-i kerim, Ka’be-i mu’azzam, Pejgamber-alejhissalatu vesselam-i namaz.’ Šah Velijjullah-rahimehullahu teala-piše na tridesetoj stranici njegove knjige Eltaf-ul-kuds, ‘Voljeti Allahove teala Še’aire znači voljeti Kur’an-i kerim, Pejgambera-sallallahu alejhi ve sellem-i Ka’bu. To čak znači voljeti sve što nas podsjeća na Allaha teala. Voljeti Allahove teala Evlije je isto ovako. [Zato što nam hadis-i šerif, koji kaže, ‘Kada vidimo Evliju sjetimo se Allaha teala’ govori da su i Evlije među Allahovim teala Še’airima. Ovaj hadis-i šerif se nalazi u Musnedu Ibni Ebi Šejbe, u knjizi Iršad-ut-talibin i u knjizi Kunuz-ud-dekaik. U knjizi Džami’ul fetva je napisano da je dozvoljeno napraviti turbe na kabru Evlija i uleme sa ciljem da im odamo ta’zim (ukažemo počast i poštovanje).] Zašto se ne bi mogla ubrojati među Še’aire mjesta gdje je rođen i odgojen Muhammed-alejhisselam, koji je najuzvišeniji od svih stvorenja i Allahov teala miljenik, kai i mjesta gdje je on ibadet činio, gdje je učinio hidžru, gdje je obavljao namaz, gdje je preselio na ahiret, gdje je njegovo mubarek turbe kao i mjesta njegovog Ala i njegovih Ashaba, kada se dva brežuljka kod Mesdžid-i harama u gradu Mekke-i mukerremi, koji se zovu Safa i Merva, ubrajaju među Allahove teala Še’aire, između kojih je hazret-i Hadžer, majka Pejgambera Isma’ila trčala i koji su uzrok da zapamtimo tu mubarek majku? Zašto vehhabije uništavaju ova mjesta? [Ovdje riječ Al znači mubarek hanume (zevdžat) i Ehl-i bejt].
Kada se Kur’an-i kerim uči pažljivo i objektivno lako se vidi da mnogi ajet-i kerimi izražavaju ta’zim (poštovanje) prema Resulullahu. Ajet iz sure Hudžurat kaže, ‘O vi koji imate iman! Nemojte ići pred Allahom teala i Njegovim Resulom! Plašite se Allaha teala! O vi koji imate iman! Nemojte govoriti glasnije od Pejgambera! Nemojte ga-sallallahu alejhi ve sellem-zvati onako kako se vi između sebe zovete! Sevabi ibadeta onih koji ovako rade će nestati! Allahu teala će takvom napuniti srca onih koji govore tiho u prisustvu Resulullaha. On će učiniti afv (oprostiti) njihove grijehe i daće im puno sevaba (velike nagrade). Oni koji ga s vana glasno viču ne razmišljaju. Bolje bi im bilo da su čekali da on izađe napolje.’ Očigledno je onim koji prouče ovih pet ajeta i malo objektivno razmisle koliko Allahu teala veliča ta’zim (poštovanje) koji se mora ukazati Njegovom dragom Pejgamberu. On ozbiljno naređuje ummetu da prema njemu budu edebli (imaju lijepo ponašanje) i ehemmijjetli (skromni, pažljivi, uslužni). Stepen ove naredbe se može suditi činjenicom da će svi ibadeti onih koji govore glasnije od njega biti anulirani. Ovi ajet-i kerimi su došli kao džeza (kazna) za sedamdeset osoba plemena Beni Temim koji su neučtivo zvale Resulullaha, galameći po Medini. Danas izvjesne osobe tvrde da su oni potomci plemena Beni Temim. Mora da je za njih Pejgamber-sallallahu alejhi ve sellem-rekao, ‘Nasilnici i prostaci su na istoku’ i, ‘Šejtan će odande započeti fitnu’ pokazujući svojom mubarek rukom u pravcu prema Nedždu [teritorija na Arapskom poluostrvu]. Neki od nemezheblija (mezhebsiz) su Nedždi to jeste, oni su potekli i rasprostranili se iz Nedžda. Nesloga koja je citirana u gore navedenom hadis-i šerifu se je pojavila hiljadu i dvije stotine godina kasnije. Oni su iz Nedžda došli u Hidžaz, pljačkajući mal (imovinu) muslimana, ubijajući ljude i zarobljavajući žene i djecu. Oni su uradili više i gore zlo nego kafiri.
Prijem 
