HALIFINI NAPORI ZA GASENJEM VEHABIJSKE FITNE
Onda je izdata zapovijed od strane sultana Mahmuda Hana drugog ibn abdil-Hamid Han prvog sultan Ahmed, koji je na funkciji halife Allahovoga Poslanika Muhammed 'alejhi-sselam, egipatskom namjesniku Muhammed Ali Paši da spremi vojsku za boj protiv vehabija. To je bilo 1226 h. g. Valija Muhammed Ali Paša je spremio vojsku koju je stavio pod komandu svoga sina Tusun Paše.
Krenuli su iz Egipta u mjesecu ramazanu te godine.
Danju i noću su putovali da što prije dođu do odredišta. Kada su stigli do Jenbua odmah su ga preuzeli od vehabija. Kada je ta vojska stigla do Safre i Hadideta tu ih je spremno dočekala vehabijska vojska koju su pomogla sva okolna plemena i tu su do nogu potukli egipatsku vojsku. Niko se od te vojske nije vratio u Egipat. To je bilo u mjesecu zul-hidžetu 1226 h.g. Egipatski valija je odmah sljedeće godine spremio novu vojsku. Lično se stavio na čelo te vojske i zaputili su se ka Hidžazu. Imali su sa sobom 18 topova više bombi i velike količine naoružanja.
Stigli su do Safre i Hadidete i zauzeli je veoma lahko od vehabija. Što se tiče lahkoće uzimanja ovih mjesta zasluge se vraćaju na dovitljivost i snalažljivost Šerifa Galiba Paše koji je prividno bio stao sa vehabijama ali je održavao kontakt sa Muhammed Ali Pašom i predložio mu da novcem potplati šejhove poznatih plemena i da im obeća redovna mjesečana primanja.
Oni se u tom slučaju neće boriti protiv njih. I tako je i urađeno. Mnogo rijala je podijeljeno plemenskim poglavarima. Jednom šejhu su dali 100 hiljada rijala. Manje utjecajnim dali su po 18 hiljada rijala. Kada je vojska Muhammed Ali Paše ušla u Medinu poslali su vijesti u Egipat o tome i tamo je priređeno opće slavlje i veselje. Ubrzo su nakon toga zauzeli i Mekku kada im je došlo pojačanje iz Egipta. Vehabijska vojska se razbježala.
Emir vehabija Saud je godine 1227 obavio hadž i zaputio se poslije toga u Taif i zatim u Derijjete i nije znao za nove promjene na terenu i vraćanje Medine ispod kontrole vehabija. Tek kada je stigao u Derijjete čuo je o vijestima ponovnog zauzimanja i Mekke i Taifa od strane sultanove vojske.
U mjesecu rebiul-evvelu 1228 h.g. Muhammed Ali Paša je poslao glasnike na dvor sultana da ga izvjeste o rezultatima pohoda i poslao je ključeve od Kjabe, Medine i Džidde koji su postavljeni na zlatne tepsije i iz počasti i uz velik doček sa mirisima, tekbirima i veseljem dočekani u Istambolu. Muhammed Ali Paša je dobio najveće odlikovanja od sultana za uspjehe.
Šerif Galib Paša je uspio da uhapsi Osmana Mudaifija koji je bio vehabijski namjesnik u Taifu. On je slovio kao najveći pomagač vehabijskog pokreta toga doba. Vezao ga je u lance i poslao ga u Egipat. Onda je iz Egipta poslat na sultanov dvor (portu) gdje je ubijen. Kada je Muhammed Ali Paša stigao u Mekku Šerif Galib Paša je uspio uhapsiti i ibn Musaida vehabijskog drugog emira i poslati ga u Istanbul. U mjesecu muharremu 1229 h.g. poslali su i Mubareka ibn Mudijana koji je bio vehabijski emir u Medini. Njega su vezanog vodali istambulskim ulicama da ga ljudi vide i onda su ga ubili.
Njegovu glavu su objesili na vidno mjesto radi pouke. Tako su uradili i sa Osmanom Mudifijem.
Šerif Galib Paša je odlikovan od strane sultana i poslat je u Solun
u mirovinu gdje je i dočekao smrt. On je bio upravnik nad Mekkom punih 26 godina. U Solunu je preselio 1231 h.g. Njemu je izgrađeno i turbe koje se posjećuje. Muhammed Ali Paša je poslao svoje vojske u istočne pokrajine da se obračunavaju sa preostalim vehabijskim plemenima i uporištima. Veliki broj vehabija je poubijan od sultanove vojske. Godine 1229 hidžretske umro je Saud , vehabijski emir, a naslijedio ga je njegov sin Abdullah. Muhammed Ali Paša je nakon obavljenog hadža 1230 hidžretske zaputio se u Egipat a u Hidžazu je ostavio Hasan Pašu. U Hidžazu je proveo punih godinu i sedam mjeseci u borbama protiv vehabija. U Egipat se vratio kada
je bio siguran da je počistio teren i razbio njihovu moć. Od jačih uporišta ostala je još bila samo Derijjete. Njihov emir je bio Abdullah ibn Saud. Muhammed Ali Paša je poslao vojsku pod komandom svoga sina Ibrahim Paše.
Abdullah ibn Saud je od prije imao sporazum sa Tuson Pašom kada je bio u Medini u kome je navedeno da on zadržava vladavinu u Derijjeti i da iskaže pokornost Muhammed Ali Paši. Međutim, Muhammed Ali Paša nije se saglasio sa ovakvim sporazumom te je spremio vojsku pod komandom sina Ibrahim Paše na Derijjete. To je bilo krajem 1231 g. Kada je Ibrahim paša stigao sa vojskom do Derijjete bila je 1232 h.g. Porazio je Abdullaha ibn Sauda u zu-l-Ka’detu 1233 g. Kada je o tom stigla vijest u Egipat
isti dan u znak radosti ispaljeno je iz hiljadu topova i bilo je veselje
u Egiptu jednu sedmicu. Muhammed Ali Paša je uložio veliki napor u borbi protiv vehabija i na tom putu potrošio je velika sredstva iz državne blagajne.
Spominje se da su nekada samo za transport municije plačali po 45 hiljada rijala. Npr samo za transport municije od Medine do Derijjete plaćeno je 140 hiljada rijala. Ibrahim Paša je zarobio Abdullaha ibn Sauda i ostale emire i poslao ih je u Egipat. Oni su stigli u Egipat 17 muharema 1234 h.h. i priređen im je veliki doček. Mnoštvo ljudi je došlo da vide kakve su te vehabije.
Muhammed Ali Paša je primio Abdullaha ibn Sauda kod sebe i razgovarali su. Pitao ga je o svome sinu kakav je bio u borbi. Rekao mu je da se trudio i uložio sve od sebe kao i oni, ali je bilo što je Allah odredio. Onda mu je obećao da će se zauzeti za njega kod Sultana. Abdullah mu je odgovorio:”Biće što je Allah odredio.” Onda je naredio da ga počaste i obuku u lijepu odjeću. Abdullah je imao sa sobom jedan ukrašeni sandučić. Muhammed Ali Paša ga je upitao:”Šta je to?” On mu je rekao:”Ovo je uzeo moj otac iz Poslanikove hudžre, ponijet ću to sa sobom do Sultana.”
Paša je naredio da se otvori. U sandučiću su bila tri primjerka ukrašenih mushafa iz vladarskih riznica. Bili su tako lijepi da ljepši nisu nikada viđeni. Tu je još bilo 300 komadića bisera nekoliko dragulja i ploča od zlata. Paša mu je rekao:”Ono što ste uzeli iz hudžre je više od ovoga?” On mu je odgovorio:”Ovo je što je bilo kod moga oca!” On nije zadržao samo za sebe sve što je bilo u hudžri i drugi su raznijeli.” Onda mu je paša rekao:”Tačno već smo našli kod namjesnika djelove toga blaga.” Onda ga je poslao na portu kod sultana.
Ibrahim paša se vratio iz Hidžaza u Egipat u mjesecu muharremu 1235 h.g. nakon što je opustošio Derijjetu potpuno i stanovništvo rastjerao. Kada je Abdullah ibn Saud stigao na portu kod sultana u mjesecu rebiul-evvelu proveli su ga po ulicama da ga ljudi vide zatim su ga ubili. A s njim zajedno i ostale sljedbenike.
Ovo je ukratko kazivanje o vehabijskoj fitni. Njihova fitna (iskušenje)
je bila nedaća koju su trpili sljedbenici islama i njihovim sebebom prolilo se mnogo krvi, opljačakano mnogo imetka i općenito nanešena je njihovom pojavom velika šteta. I njihovo zlo je raspršeno fe la havle ve la kuvvete illa billahil-alijjil-azim.
VEHABIZAM JE NOVOTARIJA
U mnogim Poslanikovim hadisima jasno je najavljena njihova fitna. Kao primjer naveli bi hadis u kome je Allahov Poslanika 'alejhi-sselam, rekao:”Pojavit će se ljudi sa Istoka koji će učiti Kur’an ali njihovo učenje neće prelaziti granicu grla. Izlazit će iz dina kao što izlazi odapeta strijela iz luka. Njihov znak je šišanje na čelavo.”
Ovaj hadis je naveden sa mnoštvom predaja. Neke su navedene u Sahihul-Buhariji.
Jasno je naglašeno da je njihova odlika šišanje na čelavo. Oni su naređivali svim svojim sljedbenicima da briju na čelavo glave a prije njih u povijesti nije bilo pojave da se briju glave na čelavo kao obavezni znak pripadanja pokretu.
O tome je rekao Sejjid Abdurrahman El-Ahdel:”Nejma potrebe da se piše više kao odgovor vehabijama od ovoga Poslanikovog hadisa “njihovo obilježje je brijanje glava na čelavo”. To prije vehabija nisu radili ni jedni pripadnici sekti ili pokreta.
Desilo se da je jedna žena koju su natjerali da postane vehabija kada su joj naredili da na čelavo ošiša kosu protestirala je kod ibn Abdul-Vehhaba.
Ona je rekla ako naređuješ i ženama da šišaju kosu onda trebaš narediti muškarcima da briju brade jer je kosa ženi ukras kao što je brada muškarcima.
Ibn Abdul-Vehhab je ostao bez teksta na ovu ženinu primjedbu.
Oni su zabranjivali ljudima da traže šefa’at od Poslanika Muhammeda 'alejhi-sselam,
Iako o tome postoji mnoštvo sahih hadisa i vrijednosti Poslanikovog šefaata za ummet. Zabranjivali su učenje iz knjige Delailu-l-hajrat koji sadrži salavate na Poslanika Muhammeda 'alejhi-sselam,. Govorili su da je to širk. Zabranjivali su donošenje salavata na Poslanika 'alejhi-sselam, na minberima poslije učenja ezana. Bio je jedan dobar čovjek mujezin. Bio je slijep. On je poslije ezana učio salavate a već su vehabije bile izrekle zabranu toga. Doveden je kod ibn Abdul-Vehhaba i on je naredio da ga ubiju. Kada bi bili u prilici da sve spomenemo šta su ovi činili napunili bi puno deftera. Ali smatramo da je u navedenom dovoljno, a Allah subhanehu ve teala najbolje zna.
Prijem 
